|
|
" Čovjek često smatra najpotrebnijim ono najnepotrebnije." Berthold Aurebach
" Vrijeme ne postoji, postoji samo trenutak, a u tom trenutku je naš život, stoga u taj trenutak trebamo uložiti svu svoju snagu. " L.N.Tolstoj
" Skromnost je odlika velikih ljudi, a lažna skromnost malih vrlo brzo se otkriva. " Srećko Kilić
" Život je nagrada. Živite ga tako da je za njega vrijedno umrijeti. " Adrian Predrag Kezele
" Prijateljstvo se može zamagliti od neizrečenih i nepodijeljenih osjećaja. " Julia Cameron
" Uvijek možete nešto učiniti za sebe, koliko god to bilo sitno. Svijet nas može razočarati ali mi možemo odabrati da ne dopustimo da razočaramo sami sebe. " Julia Cameron
NOĆ JE PREKRASNA
Noć je prekrasna, na nebu zvijezde sijaju
Osmijesi tvoji prijaju svakom od nas
Ti si najljepša, izgledaš kao kraljica
Kraj tebe zvijezda Danica gubi svoj sjaj.
Želim ići od vas, okolo svuda je tama
A ja sam lijepa i mlada želim ići od vas
Nemoj ići od nas, okolo svuda je tama
A ti si lijepa i mlada, nemoj ići od nas.
Noć je prekrasna, na nebu zvijezde sijaju
Muškarci se opijaju tebi u čast
Ti si zanosna, tvoja ljepota opija
Iz tebe noćas izbija ljubavna strast.
DALEKA OBALA
OVO MI JE ŠKOLA
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije
Jer svaka ljubav nova
Ruši vjeru u tebe
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije.
Oooo ooo
Koje su to riječi
Što su meni sišle s usana
Ne poznajem ni jednu
Što bi kazni ovoj bila jednaka
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
Oooo ooo
Ako ikad vratim vjeru u tebe
Oooo ooo
I onda lažna nada nikne za mene
Na poljima od snova
ne pušta se korijenje
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Oooo ooo
Ovo mi je škola
I drugi puta ću pametnije
Jer fališ mi do bola
I znam da bit će još i bolnije.
Jer su osveta i ponos
Dvije sestre blizanke
Rođene u ponoć
Jedna malo prije, a druga kasnije.
GIBONNI
MIJENJAM SE
Spremam police praznim ladice
bacam stare stvari
u ove cipele nitko ne moze
vrijeme dojam kvari
U mojoj glavi se svadja
gomila ljudi
nadam se da se ne cuje
a dijete u meni
jos uvijek se cudi
kamo sve to putuje
Ref.
Mijenjam se, mijenjam se
mijenjam se, nije da me boli ali
mijenjam se, mijenjam se
i nije mi po volji
Stranice dnevnika samo sjecanja
a Neda se udebljala
u njene cipele nitko ne moze
toliko je razloga
U mojoj glavi se svadja
gomila ljudi
nadam se da se ne cuje
a dijete u meni
jos uvijek se cudi
kamo sve to putuje
Ref.
Iz ogledala me gleda
netko drugi
ne, to nisam ja
jos sam uvijek isti klinac
kakvog si upoznala
Ref. 2x
PARNI VALJAK
(ova pjesma je ovdje samo zbog jedne osobe, osobe koja mi je prije nekoliko dana rekla da poslušam pažljivo ovu pjesmu jer da se to dogodilo s njim... M. veliki ti pozdrav šaljem, i znaj da sad kad god čujem ovu pjesmu sjetim se tebe, znam da ti je to bila i namjera- e pa znaj da si uspia u tome...))
| < | listopad, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve za mlade, neke aktualne teme, ponekad moji trenutačni osjećaji itd. - ma ovdje ćete naići na svašta jer pisati ću o onome što mi toga trenutka padne napamet .... POZDRAV SVIMA I SVRATITE OPET ! ! !
LINKOVI
www. electroteam.info
www.clubtribu.com
www.index.hr
kateedizajn.blog.hr
refugeedizajn.blog.hr
simpadizajn.blog.hr
---------------------------------------
Nikad ne traži nešto savršeno da to zavoliš: bit ćeš u opasnosti da umreš bez ljubavi. Zavoli nešto savršeno i učini ga savršenim svojom ljubavlju.
---------------------------------------
Duboko vjeruj u ono što želiš i zapamti - izgubljeno je ono čega smo se odrekli. U životu poželi jedno - da ne voliš izgubljeno i da ne izgubiš voljeno ! ! ! ! !
---------------------------------------
Voljeti nekoga, a ne biti s njim, isto je kao osuđen biti, a ne biti kriv. Teško je voljeti, a ljubav kriti, u duši plakati , a nasmijan biti ! ! ! ! !
---------------------------------------
Jesen pokucala na vrata moga grada,
prve kapi kiše stigle...
Sama u tišini sobe,
suznih očiju - ja razmišljam o nama...
Sjećam se svih onih tvojih obećanja -
ti trebao bi biti tu,
pored mene,
ali tebe nigdje nema.
Sva obećanja ispunio si mi,
ali jedno ipak nisi...
Usamljena, pišem tebi ovu pjesmu -
nadam se da požaliti neću...
Ove kapljice kiše,
tjeraju me da pišem,
o čovjeku koji znači mi previše.
Srce moje voli tebe,
srce moje tebi prašta,
ali prije svega ono tebe opravdava.
Znam, zaslužio to nisi...
Istine ne želim biti svjesna,
iako znam da okrenuo si mi leđa.
Ove kapi kiše - na tebe podsjećaju me najviše,
ti voliš ovakvo vrijeme,
a ja volim tebe...
Pitam se gdje si, s kim si i što radiš sad...?!
Sjetiš li se i ti mene ikada...?!?!
Stihove ove ja poklanjam tebi,
samo da ti kažem-
da pogrešku "onu" nikada više,
ponovila ne bih .......................
Toni Cetinski
Nek te zagrli netko sretniji (duet Divas)
Ispod jastuka miris je kasmira
za nas ce nocas svirat' tuznu pjesmu tu
umrijeti od ljubavi dok mjesec pada na nas
reci da l' bi za nas bio spas
Nema dusa snage te da bori se
ovo je za nas put bez povratka
Ref.
Jer ti odlazis veceras
samo prate te suze nebeske
sa sto dugih godina
Bog me kaznio bez tvog dodira
Nek' te zagrli netko sretniji
cuvali te svi dobri andjeli
samo nekad me nadji da nam se
zvijezde sve zapale
Nema dusa snage te da bori se
ovo je za nas put bez povratka
Ref.
U tišini sobe,
zatvorenih očiju
ja razmišljam o tebi.
Zašto?!
Ni sama ne znam,
povrijedio si me,
ali srce ne zaboravlja te...
Nedostaju mi tople riječi,
koje u pravom trenutku znao si reći,
nedostaje mi osmijeh i pogled tvoj,
sanjam da jednog dana biti ćeš moj...
Gubim se,
ovo nisam ja,
ne znam što da radim sad?!
U vrtlogu života
gubim se,
nestajem...
Život za mene postao je labirint,
izlaz ne vidim....
Što da radim, reci mi...?
Samo nedostaješ mi ti...
Kako te vratit u život svoj,
postoji li mogućnost za to ?!
Samo nedostaješ mi ti....
by: PETRA
Prošlo je mnogo vremena
od tvog zadnjeg poziva...
Vidjeli se nismo...
Ne pozdravljamo se više...
Sve ovo govori da ni
prijatelji nismo...
Bio si mi prijatelj drag,
i znaj da
ožiljak našeg prijateljstva
neće skoro proći,
jer lijepe stvari
ne zaboravljaju se lako,
a izgubljeno prijateljstvo boli jako...
Voljeli smo se,
postojao si ti,
postojala sam ja,
ali nismo postojali MI.
To postao je problem naš...
Prijateljstvo uništeno,
ljubav izgubljena...
Od svega što imali smo
ostalo nam -
pitanje bez odgovora,
pitaš li se i ti :" Što učinili smo ovo mi ? "...
PETRA
~ "Cijeli sam život bio uvjeren da ponešto znam, ali tada je osvanuo čudan dan kad sam shvatio da ništa ne znam. doista, ništa ne znam."
Osvrt J. Cameron na gore navedene rečenice :
" Trauma može uzdrmati našu sigurnost u sebe. Različita zbivanja i događaji poput onoga kad nas izda prijatelj, kad nas napusti ljubavnik, kad iznenada izgubimo dobar posao, kad nam u blizini umre draga mlada osoba - mogu nas iznenada baciti u očaj. To je krševit teret srca, mjesečev krajolik srušenih snova.
U svakom životu naiđe razdoblje duhovnog bankrota, doba suša i sumlji. Kad se suočim sa svijetom u kojem više za mene nema poznatih putokaza usmjeravam svoj kompas prema brizi o sebi. "
Društvena sam osoba, i često sam u kontaktu s ljudima... Tokom života nailazimo na različite ljude, neki nam se sviđaju više neki manje...
Pravih prijatelja je jako malo, i sretni smo ako imamo kraj sebe iskrene i prave prijatelje... Stoga je ova pjesma na mom blogu posvećena mojim prijateljicama:
PRIJATELJICE
(Severina)
Azurno nebo, čekamo zoru,
pet šest mladih golubica,
nasmiješena su im lica i poslije mnogo godina
u mome srcu draga sličica, zajedno smo
momke gledale, zajedno po Rivi šetale,
pravile se da smo važne, da smo pametne
i snažne, sanjale smo zemlje daleke.
Hej ljepotice moje prijateljice,
gdje su naši snovi ostali,
hej sve smo mi kao ptice selice,
svaka svome jugu odleti,
djevojčice žene postale,
neke su se već i udale,
a ja još čekam azurne zore.
Ja još želim preplivati more, ja još sanjam zemlje daleke.
PORUKA : Momci dolaze i odlaze, ali prave prijateljice su uvijek uz vas - cijenite ih i čuvajte ih poput blaga.
Maloprije me je jedan poznanik preko SMS poruke pitao da koliko mi je uistinu važan izgled kod momka s kojim želim biti u vezi... Upravo mi je taj SMS dao ideju o čemu da pišem...
U današnje vrijeme svi nam nameću obavezu da budemo najzgodniji, najljepši itd. Uvelike u tome ima i utjecaj medija... Pojam zgodan - danas znači mršav (barem u ženskoj verziji) ili nabildan (u muškoj verziji).
Sva ta ljepota je prolazna jer ćemo svi mi s vremenom ostariti i poružniti se, htjeli mi tako ili ne - ali godine čine svoje.
Ljepota je prolazna, isto kao i mladost ali pamet nije.
Nemojte misliti da vam ja sad tu nešto pametujem ili da meni izgled nije bitan...
Naravno da mi je izgled važan, ali ne i najvažniji.
Kod momka mi je najvažnije da se slažemo, razumimo jedan drugoga, da mi je podrška, da u njega imam povjerenja... A što se izgleda tiče - mora imati "ono" nešto... Ne mora on biti najzgodniji frajer, najlipši i sl. ali mora imati nešto što mene privlači, primjerice dovoljno mi je da mi se sviđa njegov pogled, da mi je simpatičan...
Naravno, mora držati do sebe i do osnovne higijene. Npr. kod momaka dosta pažnje obraćam na zube, kod mene nema šanse momak koji dovoljno često ne pere zube (a mislim da je tako i kod većine cura).
Nažalost kod mnogih momaka i cura na prvom mjestu je izgled... Evo čak mi je ovaj jako dobar poznanik iskreno odgovoria da je njemu u ovim godinama najvažniji izgled kod cure... Kad se ovako "dotaknete" ove teme ili neke slične njoj, onda tek shvatiti koliko smo svi mi donekle površni i da ne cijenimo prave vrijednosti poput npr. dobrote ili pameti...
Evo i jedna izreka na ovu temu:
" Čovjek se zaljubi gledajući ženu, a žena se najčešće zaljubi slušajući čovjeka."
Ksenofont
" CIJELI SE ŽIVOT SASTOJI OD USPONA I PADOVA, SMIJEHA I SUZA, TUŽNIH RASTANAKA, ALI I NOVIH, JOŠ LJEPŠIH POČETAKA. NIKOME ŽIVOT NIJE SAVRŠEN I NAUČI SE PRIHVATITI PORAZ, USPON ILI RASKID. TO JE IZRAZITO VAŽNO - NAUČITI GUBITI KAO ŠTO ZNAŠ POBJEĐIVATI - TADA MOŽEŠ BITI SIGURNA DA SI NA PRAVOM PUTU ZA ODRASTANJE ! ! ! NAUČI NEŠTO IZ TOG LOŠEG ISKUSTVA I IZ VLASTITIH POGREŠAKA I KRENI DALJE, JER SVIJET JE PUN LJUDI KOJI TE VOLE I KOJI ĆE TE ZAVOLJETI AKO IM DAŠ PRILIKU ! "
Izvor: internet
hej ljudi ! ! !
evo vam se javljam nakon napornog dana... Danas sam bila na faksu od 10 sati - 19... jedva sam čekala kad će završiti onaj zadnji sat...
Kako sam brucošica onda mi je sve što se faksa tiče novost... ali iako je naporno, lijepo je biti u društvu nekih novih ljudi - upoznavati nove face...
Sad su svi prvih nekoliko dana ljubazni i dragi, prijateljski nastrojeni - sve idilično, a mogu se kladit da će se već za koji dan situacija promijeniti... ali tako je to, ne znam zašto ali kao da je neka ljudska potreba da se "klanovi" stvaraju, htjeli mi to priznati ili ne...
Danas osobu X nisam srela na fakultetu, ali sam zato srela njegovog prijatelja... taj momak je izuzetno drag... otkada nas je osoba X upoznala, on me odmah prihvatio za prijateljicu... Nisam ga dugo vidjela tj. otprilike tri mjeseca otkada se s osobom X sve "ono" izdogađalo... Drago mi ga je bilo sresti, pogotovo što mi se lijepo javio i bez obzira na moju situaciju s njegovim prijateljom on me i dalje zove - PRIJO.
Danas sam stvarno umorna pa Vam neću sada više pisat, toliko od mene za večeras.
Ekipa pozdrav ! ! ! :-)
Na kraju šestog razreda osnovne škole sa roditeljima sam bila na ljetovanju na jednom od dalmatinaskih otoka. Bilo je zaista lijepo. I rodica, koja je mlađa od mene godinu dana je bila s nama. Upoznale smo tamo domaću ekipu, svi smo smo zajedno družili. Sljedeće ljeto smo opet na isti taj otok, na isto to mjesto otišli. E toga ljeta sam upoznala njega. Tih nekoliko dana ljetovanja je prošlo, a mi smo i dalje ostali u kontaktu- sve do prije tri mjeseca.
U srednju školu je išao u Split, tako da smo se povremeno znali i viđati.
Postali smo super prijatelji. Prije tri godine čak smo mislili pokušati biti par, ali tada još uvijek skoro pa dica - odustali smo od toga. Nakon toga i dalje prijatelji... Nedugo zatim, on je na maturalnom putovanju našao djevojku. Svi smo mislili da će to biti kratka veza - ka šta su do tada sve njegove veze i bile. Međutim, ta veza je potrajala - i bili su skupa godinu ipo dana. Tokom te njihove veze mi smo se posvađali, i to otprilike oko božićnih praznika pretprošle godine. "Pale" su tada svakakve riječi, posvađali smo se. Ali dugo nismo mogli ne pričati. Osam mjeseci nakon toga, on mi se javio - bilo mi je čudno kad mi je u poruci rekao da je on, nisam vjerovala, mislila sam da se netko zeza s menom. Ali to je stvarno bio on... Nakon toliko vremena mi smo se pomirili i postali još bolji prijatelji nego ikada do tad, postali smo najbolji prijatelji. U međuvremenu sam ja bila na maturalnom putovanju i upoznala jednog momka. Veza ja trajala četiri mjeseca, negdje oko Božića smo prekinuli. Kroz svo to vrijeme prijateljstvo sa mojim prijateljom je sve više jačalo.
Negdje pred kraj prvog mjeseca ove godine otišli smo na piće. Bilo nam je zaista lijepo, a u toj večeri nisam ništa posumljala da bi on kao htio biti s menom u vezi... Vrijeme je odmicalo, a on mi je priznao da me htio poljubiti te večeri ali da ga je bilo strah moje reakcije - nije htio da se naljutim na njega. To mi nije htio odmah reći, već tek nakon nekog vremena. Onda su došle pripreme oko moje maturalne večeri, svo uzbuđenje... Tada bio je uz mene još uvijek kao moj prijatelj. Moju drugu maturalnu večer on je učinio ljepšom, tu večer bio je uz mene - a neke stvari su postale očite, vidjelo se iz daljine da to među nama više nisu prijateljski osjećaji. Dan nakon te večeri provela sam s njim, e toga dana mi je tek priznao da me one večeri htio poljubiti. Nismo htjeli ništa siliti, išli smo polako, bilo nam je lijepo - često smo se viđali, skoro svakog dana čuli, ali među nama na kraju nije bilo ničega. Kočilo nas je nešto... Kočila nas je moja želja da odem studirati u Zagreb, kočio nas je strah da ne uništimo naše prijateljstvo ako kojim slučajem ikada dođe do prekida... Ali kasno smo počeli o tome razmišljati jer prijateljstvo smo već uništili... On je tvrdio da nismo i da smatra da smo podigli naše prijateljstvo stepenicu više - a ja sam bila sumljičava. I bili smo nakon toga prijatelji, odlični - čak predobri. Činilo mi se da je to malo forsirano, ka da želimo dokazati da traga onim osjećajima nema. Jednog dana, pomalo razočarana poslala sam mu SMS, koban za naše prijateljstvo - rekla sam da svoje osjećaje ne mogu mijenjati preko noći, da ga ne mogu gledati ka prijatelja i da mu više ni poruke neću slati, ni zvati ga - da tim SMS-om prestaje naš kontakt. Tako je i bilo... Prošla su tri mjeseca a mi se nismo čuli. U međuvremenu on je bio u bolnici, to sam saznala i svejedno mu poslala sms i zaželjela brzo ozdravljenje, odgovor nisam dobila... Nakon toga mu je bio rođendan, poslala mu sms čestitku (jer prije četiri mjeseca je i meni bio rođendan, a on se potrudio među prvima mi čestitat i dr.), a on mi je ljutito odgovorio da sam sve odlučila onom porukom i da mu se ne javljam više, a nakon te poruke još i poslao :"nemoj me opterećivat pizdarijama". Nakon svega za njega je naše nekadašnje druženje pizdarija. Razočarana sam nakon toga, moja slika o njemu se promijenila, pokušala shvatit njegov bijes na mene zbog one poruke ali svejedno ništa ga to ne opravdava jer i on je znao raditi pograške. Moja pogreška je samo što u onoj poruci nisam napisala da mi treba malo vremena da ga počnem gledati opet kao prijatelja i da bi bilo najbolje da se na neko vrijeme ne čujemo i vidimo, ali ne zauvijek ,ka šta sam ja napisala u tom stilu.
Vjerovali ili ne ja i on smo sad na istom
fakultetu, naš susret je neizbježan - tog dana se bojim tj. bojim se njegovog pogleda. Moguće je da će taj dan već sutra biti - a ja još uvijek ne znam kako ću reagirati, još uvijek nisam spremna sresti ga. S njegovim prijateljima sam ok, sreli smo se nekoliko puta- normalno se javili, popričali... I oni su na istom fakultetu, kako li će izgledati naš susret kad se budem javila njima ali ne i njemu????!!!! Što da radim, ne znam kako da mu opet priđem? Izgubila sam najboljeg prijatelja, a sve to zbog nepromišljenosti... Please help me, ako imate koji savjet molim Vas pišite...
Od prijateljstva koje je trajalo skoro pa 7 godina, nije ostalo ništa... Svaki put kad čujem pjesmu - "Nek te zagrli netko sretniji" sjetim se njega, jer kad ne ogu da više zagrlim nadam se da će učiniti to netko, tko ima više sreće od mene...
P.S. ove zadnje dvije pjesme što sam napisala na blogu, posvećene su upravo njemu...
